Kad muškarac odluči samostalno urediti svoj „muški kutak“, obično se stvari odvijaju po načelu „ne može biti tako teško“. Tako sam i ja, pun entuzijazma i samopouzdanja, odlučio preurediti stari podrum u malu wellness zonu. S malo pomoći YouTube tutorijala i još manje razuma, odlučio sam da su upravo tuš kabine ključni detalj mog privatnog spa raja.
Naravno, nisam angažirao majstore jer, zašto bih, kad imam ruke, alat i (pretpostavio sam) zdravu dozu logike. Montaža tuš kabine je išla glatko do trenutka kad sam shvatio da su vrata naopako postavljena. Umjesto da se otvaraju prema van, sada su se otvarala prema unutra – ravno u smjeru zida. Pokušaj ulaska u tuš kabinu postao je pravi izazov, osobito kad sam u ruci imao šampon i ručnik.
U sljedećem pokušaju da sve preuredim, cijev s toplom vodom odlučila je puknuti točno u trenutku kad sam stao testirati tlak. Umjesto opuštajuće pare, prostorija se pretvorila u saunu na razini tropa, a ja sam hodao okolo s čarapama natopljenim do gležnja. U tom trenutku sam odlučio da možda ipak nisam majstor, barem ne za tuš kabine i vodoinstalacije.
Najbolji dio dogodio se kad sam odlučio prvi put stvarno koristiti svoju novoizgrađenu kabinu. Ponosno sam zatvorio vrata, pustio vodu i shvatio da sam zaboravio postaviti brtve. Voda je izlazila van kao iz bušnog čamca, a podrum je za pet minuta postao mala rijeka s plutajućim papučama.
Kasnije sam zvao prijatelja koji se bavi ugradnjom sanitarija i priznao mu svoj poraz. Rekao je samo: “Znaš, tuš kabine nisu raketna znanost, ali ni Lego kocke za odrasle.” Bio je u pravu. Nakon zajedničke popravke, moj podrum napokon izgleda kako sam zamislio – i nema više poplava, barem zasad.
Sada svaki put kad uđem, prvo provjerim je li sve suho, jesu li vrata dobro zatvorena i jesam li ja zreo za još jednu „wellness“ epizodu. Jer, s obzirom na moje iskustvo, tuš kabine i ja razvili smo vrlo specifičan, dinamičan odnos.…