Mislim da se točno sjećam kada sam se prvi put susrela s mokom. Prvi put sam ju vidjela kod moje sestrične Kristine jer ona uvijek pije moku. No, samo moku Bialetti. Ja msilim da u svim gradovima na moru svi imaju moku Bialetti. Moka je aparat kojim se spravlja kava. Oni su ti koji su prvi proizveli tu malu mašinu za kućno pravljenje kave. Ona je najsličnija espresso kavi koja se može popiti u talijanskim barovima.
Aparat za moku Bialetti me začarao. Nekakva čudna spravica, komad metala s tim dijamantnim oblikom i crnom ručicom oblikovanom za idealan hvat. Na vrhu poklopca je kuglica, onako taman za ju primiti i odškrinuti vrata najljepšeg mirisa. Važno je za napomenuti da se moka aparat ne pere, točnije da se ne opere s deterdžentom za suđe jer u moki mora ostati ona patina od kave.
Ako bi često prali moku sa spužvom i deterdžentom tada kava iz nje ne bi imala onaj oskus koji dobije s konstantnom upotrebom i kroz vrijeme. Čim duže ju koristite, tim je kava boljeg okusa.
Moka je uostalom originalna ideja i inovacija. U nju možete staviti bilo koju mješavinu kave, ali Bialetti je izabrao najbolje vrste kave koje odgovaraju takvoj pripremi kave i ona je stvarno najbolja. Nije ju lako za nabaviti jer puno puta treba ići u Trst da bi ju se kupilo. Možda je sada dostupnija jer se nedugo otvorio novi talijanski dućan u gardu.
Mene moka Bialetti podsjeća na mladost, bezbrižnost i studentske dane. Uz tu kavu proleti razgovor. Podsjeća me na bezbrižno čavrljanje o raznim temama s dobrom prijateljicom…Uz moku vrijeme ljepše prolazi. Dom miriše krasnim i bogatim okusom. Doslovce možeš maštati svašta, raditi planove u ugodnoj atmosferi i tada sve postaje moguće i lako. Obožavam ona lijena popodneva kad nemaš kud za ići već…